Da li ste znali da je u živopisnom pejzažu Mlinskog potoka, dugom oko 3 km od njegovog izvorišta iz Zminjeg jezera do uliva u Crno jezero, nekada je radilo 14 mlinova sa dvadesetak vodeničnih točkova.

 

Vodenice su bile svojina više domaćinstava okolnih žabljačkih sela: Bosače, Pitomina, Uskoka, Kovačke doline, Razvršja, Junčeva dola, Podgore, Paleža, Javorovače, Ivan dola, koje su mještani zajednički gradili i u njima imali svoj red za mljevenje brašna.

 

Vodenice su radile s proljeća i jeseni, kada je snaga vode bila najjača. Stare mlinske kolibe, građene od ručno tesanih smrčevih brvana, sa uskim ulaznim vratima, nijesu imale prozorske otvore. Bile su pokrivene daskom na četiri vode. Devet se nalazilo sa desne, a pet sa lijeve strane potoka. Za najstariji mlin, sagrađen nedaleko od ušća Minskog potoka u Crno jezero, vlasništvo Šaulića sa Javorovače, nije poznato kada je počeo sa radom.

 

Osamdesetih godina XIX vijeka otkupili su ga Šibalići sa Ivan dola, koji u blizini ubrzo grade drugi mlin sa dva vitla, a kasnije i trenicu, prvu pilanu na prostoru Durmitora, koja je radila od 1927. do 1937. godine.

 

Do danas su na potoku sačuvana samo dva mlinska objekta, građena u novije vrijeme, dok su ostali urušeni, ili nemaju drvenih ostataka. Jedino je mlin Zeka Novosela iz obližnjeg sela Bosača povremeno u funkciji.

 

 

Od polovine prošlog vijeka mlinska vitla postepeno prestaju sa radom, zbog smanjenja potreba za sijanjem žitarica i prelaska sa tradicionalnog na industrijski način proizvodnje brašna. Vodenice se jedna za drugom zatvaraju i vremenom urušavaju. Ostaci kamenih temelja i presahli jazovi, koji su sa potoka skretali vodu na mlinove, podsjećaju na ne tako davna vremena kada se na ovom prostoru odvijao aktivan mlinarski život.