Fresnica je glacijalno-reliktna vrsta, dospjela iz arktičkih tundri na najviše grebene i vrhove dinarskih planina, gdje vladaju ekstremni klimatski uslovi. Na Bjelasici je nalazimo u vegetaciji planinskih rudina na karbonatima alpijskog pojasa Crne glave, Zekove glave i Troglava. Niska i čvrsto prilegla uz podlogu uspješno odolijeva snažnim udarima vjetrova, dok su zimzeleni listovi, sjajni s lica, a dlakavi s naličja adaptirani na temperaturne i svjetlosne uslove staništa. U vrijeme cvetanja veoma je dekorativna. Razvija brojne bijele cvjetove, sa najčešće 8 latica.

Velemun je izuzetno dekorativna planinska biljka, koja iznad lisne rozete razvija samo jedan, vrlo krupan cvijet tamnoplave, ređe ljubičaste boje. Pripada grupi planinskih heliofita. Dobro je prilagođena na fiziološku, a djelimično i na fizičku sušu. Raste pojedinačno ili u manjim grupama u vegetaciji planinskih rudina na kiselim zemljištima.

Srijemuš je vrsta karakteristična za bukove šume, ali je česta i u drugim sjenovitim i vlažnim listopadnim šumama i uz šumske puteve i potoke. U proljeće, sa listanjem i cvjetanjem srjemuše, u prašumi Biogradska gora, uz Biogradsko jezero, prizemni sloj biva prekriven ovom aromatičnom i dekorativnom biljnom vrstom. Karakterističan miris luka upotpunjava vizuelni doživljaj, čineći ga kompletnim i nezaboravnim. Mladi listovi i lukovica srijemuše, odavnina imaju upotrebu kao salata ili začinski dodatak raznim jelima. Koriste se u svježem stanju, jer sušenjem i dužim kuvanjem gube svojstveni miris i ukus. U narodu je poznata i kao ljekovita biljka. Zbog djelotvornih sastojaka, sličnih bijelom luku, povoljno djeluje kod arteroskleroze i povišenog krvnog pritiska.

Smrča je veoma rasprostranjeno drvo u sjevernoj Evropi na brtsko planinskim predjelima južne i srednje Evrope. Raste na visinamo od 1.000 do 2.500 mnv. Visoko stablo koje može da dostigne visinu do 50 m i prečnika oko 1 m. Smrča je piramidalnog oblika, razgranato stabla sa uglavnom visećim granama. Četine su dužine oko 2,5 cm, na presjeku četvorougaonog, spiralno raspoređene na dršci. U ovom Parku smrča raste zajedno sa jelom, a na višim položajima i sa subalpijskom bukvom, na skeletnim zemljištima. Tipična je za područja gdje dugo leži snijeg - tzv. mrazištima

Listopadno drvo koje naraste do 30 m i prsnog prečnika i preko 1 m. Krošnja je gusta, a kora mrežasto izbrazdana. Listovi su ražnjeviti, široki do 25 cm i dugački od 10 do 15 cm. Javor je zastupljen u centralnoj, južnoj i istočnoj Evropi. Raste prije svega na humusnom zemljištu u listopadnim šumama, na padinama dubljih dolina, bukovim šumama i nekim smrčevim šumama. U rezervatu Biogradska gora je zastupljen na području oko Biogradske rijeke i oko Biogradskog jezera.

To je razgranati žbun, sa poleglim i kvrgavim stablom i granama dugim 1 – 20m. Bor krivulj dostiže visinu do 5 m. Raste na najvisočijim predjelima ovog Parka, na visina od 1.800 do 2.200 MNV i prekriva velike površine. Ima veliki estetski značaj, a posebno se ističe njegova velika ulogu u zaštiti zemljišta od erozije.

Barbarea balcana je endem Balkanskog poluostrva. U Crnoj Gori je evidentirana samo na Bjelasici, na lokalitetima Zekova glava, Troglava i Bjelilo. Ovo je vrsta koja traži specifična staništa uz visokoplaninske izvore i potoke, na zakiseljenoj silikatnoj podlozi, što je čini rijetkom. Uključena je na Evropsku IUCN crvenu listu ugroženih vrsta pod kriterijom LC, što znači da ne postoje neposredne prijetne koje bi je ugrozile širom njenog opsega. Ispod vrha Zekova glava, u blizini izvorišta Biogradske rijeke zabilježena je mala populacija, kojoj, zbog rijetkosti vrste u našoj zemlji, treba obezbijediti veći nivo zaštite.

Dyanthus nitidus subsp. lacusicii je endem Crne Gore i Srbije. U našoj zemlji je evidentirana jedino na Bjelasici, na lokalitetima Lalovića dolovi i Pitoma smetina. Kao rijetka i malobrojna vrsta zaštićena je nacionalnim zakonodavstvom, a smatra se da, po IUCN kriterijumima za ugrožene vrste, u našoj zemlji može imati status CR – kritično ugrožena. Ljepotu ovog divljeg karanfila zabilježili smo u travnoj vegetaciji Lalevića dolova i na šumskim čistinama uz padine Bendovca. Javlja se u rijetkim pojedinačnim primjercima.

Gentiana lutea je vrsta širokog geografskog rasprostranjenja (južna i centralna Evropa i Mala Azija), dok je njena podvrsta – symphyandra, prisutna samo na planinama Balkana i na jugo-istočnim Alpima. Staništa su joj visokoplaninski pašnjaci i livade, rjeđe žbunasta vegetacija i stjenovite padine. Odvajkada je korijen žute lincure korišćen u narodnoj medicini. Zbog nekontrolisanog branja, na brojnim lokalitetima je nestala ili su ostali rijetki primjerci. Iz tog razloga je stavljena na listu zakonom zaštićenih vrsta, dok, prema preliminarnoj IUCN crvenoj listi naše zemlje, ima status ranjive vrste (VU - vulnerable) . Na nivou Evrope, štiti se kao tipska vrsta Gentiana lutea i to na Direktivi o staništima i po osnovu Bernske konvencije. Na IUCN crvenoj listi Evrope ima tatus ugroženosti VU – ranjiva. Zabilježili smo je na pašnjačkim livadama Bjelasice. Javlja se, uglavnom, u rijetkim pojedinačnim primjercima. Međutim, očuvala se sa iznenađujućom brojnošću na padinama Razvršja.