Kulturno-istorijske vrijednosti Lovćena karakteriše raznoliko graditeljsko nasljeđe - memorijalni kompleksi, sakralna i profana seoska arhitektura i tehnički objekti, skoncentrisani na širem području Njeguša i Ivanovih korita. Na Njegušima, u zaseoku Erakovići, nalaze se memorijalne kuće crnogorskih vladara dinastije Petrović, a na Jezerskom vrhu, jednom od najvećih visova lovćenskog masiva, figurira grandiozni Mauzolej crnogorskom gospodaru, slavnom pjesniku i vladici Petru II Petroviću Njegošu. Sakralnu arhitekturu njeguškog kraja simbolišu skromne seoske crkve, jednostavne arhitekture, kojih je do polovine XIX vijeka bilo 17. Zidane u duhu narodnog graditeljstva, jednobrodne su osnove, sa jednodjelnim ili trodjelnim zvonicima na preslicu. Nastale su u periodu između XV i XIX vijeka. Na prostranoj teritoriji Njeguša profana arhitektura baštini brojne elemente izvornog graditeljstva: kamene kuće sa konobama, pojate, guvna, ublovi, suvomeđe. Od posebnog graditeljskog i ambijentalnog značaja su stari karavanski put i čuvene lovćenske serpentine, koji se niz planinski masiv pružaju od Njeguša do Kotora. Vrijeme austrougarske vladavine ostavilo je vrijedne infrastrukturne objekte, kolektor za vodu u Koritniku, njeguški vodovod i čitavu mrežu puteva sa kamenim podzidama.

Istorijska prošlost Lovćena malo je poznata. Tragovi materijalne kulture ranijih epoha krajnje su neistraženi i neproučeni. Primjećuju se samo na par lokacija, kamene gomile na Ivanovim koritima i oko Krstačkog polja, jedna gradina na uzvišenju Petrova ljut i nekoliko slučajnih nalaza oružja i djelova bronzanog nakita pronađenih na lokalitetu Vješala. Prvi pisani dokumenti o Lovćenu, datiraju iz prve polovine XIV vijeka, a govore o ispaši stoke sa primorja na planini. Balšići i Crnojevići u XV vijeku ovdje su imali svoje posjede. I danas se u narodu čuje da je dio ove planine Ivanbegovina. Njeguši, oblast koja obuhvata njeguško polje i centralni masiv Lovćena sa Ivanovim koritima, dobilo je današnje ime po jakom potoku Nelgoše, koji je tekao od zaseoka Vrba prema polju. Pod imenom Njeguši, prvi put se pominje u venecijanskim arhivima u prvoj polovini XV vijeka. Zbog velikog istorijskog i kulturnog značaja Lovćen se smatra simbolom crnogorske državnosti. Čuveno pleme Njeguši iznjedrilo je sedam vladara dinastije Petrović, od kojih su pet bili državni i crkveni poglavari, mitropoliti. Za vrijeme svoje dvjestagodišnje vladavine od XVII do početka XX vijeka ostavili su snažan pečat na kulturne i istorijske prilike u Crnoj Gori. Novija istorija Lovćena bilježi značajna svjedočanstva iz minulih ratova. Brojni su vojni objekti, spomenici i spomen obilježja, nijemi svjedoci ratnih okršaja na ovim prostorima.

U registru zakonom zaštićenih kulturnih dobara nalaze se Njegošev mauzolej kao spomenik od prvorazrednog značaja, zatim kuće dinastije Petrovića u Erakovićima, Preobraženjska crkva na Ivanovim koritima, Sv. Đorđa u Erakovićima i crkva Uspenja Bogorodice u Raićevićima. Među sakralnim spomenicima pravni status uživa i manastir Stanjevići u blizini sela Pobori. Veći je broj evidentiranih objekata na Njegušima, koji zbog svojih spomeničkih vrijednosti zaslužuju pravnu zaštitu. Tu su najstarije njeguške crkve Sv. Neđelje u Veljem kraju, Sv. Arhanđela u Raićevićima i Sv. Đorđa u Vrbi, kao i infrastrukturni objekti i fortifikacije iz perioda austro-ugarske vlasti, kolektor za vodu u Koritniku i utvrđenja na padinama Lovćena.

Zapadnom podgorinom Lovćena, kojom se pruža njeguška kotlina, razvila su se mnoga sela i zaseoci, sa kućama zbijenog tipa prislonjene uz kamenjar, da bi se čuvale plodne površine. Tradicionalnu arhitekturu karakterišu stara seoska jezgra sa kamenim kućama i svoltanim konobama, ublovi, suvomeđe. Interesantni graditeljski objekti su seoska guvna, koja su imala značajnu ulogu u društvenom životu sela. Po njihovoj veličini i izgledu, često se cijenila ekonomska moć domaćinstva. Svako njeguško selo imalo je po nekolika guvana. U sklopu arhitektonskog nasljeđa posebno mjesto imaju impresivni lovćenski katuni, ljetnja staništa okolnih sela, čiju strukturu čine kolibe, bistijerne, pojate i torovi. Prostrane kamene kolibe, nekada su bile pokrivane dvovodnim krovom od ražane slame, rjeđe pločastim krečnjakom. Razbacana u uvalama i planinskim vrtačama, nižu se brojna katuništa - Dolovi, Kuk, Majstori, Trešnja, Bižaljevac, Vuči do, Šanik...