Hudika orjenska
Biljka je endem jugoistočnih Dinarida, na Lovćenu česta. Kao listopadni grm, pojedinačno ili u manjim grupacijama, nastanjuje otvorene i osunčane krečnjačke kamenjare, naročito u montanom vegetacijskom pojasu. Uslovi staništa čine da je izrazita kserofita, sa kseromorfnim osobinama, kao što je sloj gustih bjeličasto-riđih dlačica na naličju listova koji ih, kao toplotni paravan, štiti od pregrijavanja i sušenja.
Lovćenski zvončić
Biljka je lokalni endem, nađena jedino na Lovćenu, na krečnjačkom kamenjaru i u pukotinama stijena južnih padina Štirovnika, 1300-1400m nad Bokokotorskim zalivom. Kao izrazita heliofita, razlikuje se debljinom stabljike, brojnijim cvjetovima unutar cvasti i dlakavošću listova sa naličja, od populacija na Rumiji, Vrsuti i u Albaniji, iznad Skadra (subsp. wetstainii). Cvjeta tokom jula, kada ljubičasti zvončići, kao nježni jastučići ispunjavaju pukotine stijena i obrastaju kamenjar. Busenasta, sa linearnim listovima raspoređenim u rozetu i izražene dlakavosti, morfološki se prilagodila uslovima staništa, visoko nad morem, izložena vrelini sunca i vjetrovima Mediterana. Nalazi se na nacionalnoj Listi zakonom zaštićenih vrsta. Prepoznata je kao IPA vrsta (Important Plant Areas) po kriterijumu A III, dok je u proceduri postupak koji bi joj dao međunarodni status zaštite Habitat direktivom – An. II i IV, u okviru NATURA 2000.
Modro lasinje
Endem je centralnih i jugoistočnih Dinarida sa dinsjukcijom u Grčkoj. Kao izrazitia heliofita i kalcifita, optimum nalazi u vegetaciji pukotina krečnjačkih stijena. Na Lovćenu je česta na osunčanim južnim padinama, gdje u vrijeme cvetanja, od maja do jula mjeseca, modro-ljubičasti busenovi dolaze do punog izražaja i pravi su ukras krečnjačkih litica.
Svilena žutilovka
Endem je Balkanskog poluostrva sa eksklavama u sjeveroistočnoj Italiji. Na Lovćenu je veoma česta u vegetaciji pašnjačkih kamenjara montanog pojasa. Niski, polegli žbunići, gusto zbijenih zlatnožutih cvjetova, obrastaju kemenjare dajući tom dijelu planinskog masiva nezaboravan proljećni kolorit.
Bukva
Bukve može da naraste do 35 m, sa prsnim prečnikom i preko 1 m. Kruna je široko zaobljena. Kora stabla je svetlosiva (srebrnasta), tanka i glatka. Listovi su eliptični, dugi 8 cm. Bukva raste na svim bazičnim supstratima,a mada najveći rast pokazuje na rastresitim svježim zemljištem – crnicom u sastavu sa drugim vrstama, kao što su smrča, jela, grab, javor i sl. Bukva veoma podnosi zasjenu, pa veoma lako uspijeva na svim staništima. U ovom Parku najveću površinu pod šumama zauzimaju izdanačke šuma bukve ispresjecane sa manjim područjima četinarskih kultura crnog bora, munike, smrče i ariša. Učešće vrsta drveća je sledeće: bukva 303.487 m³ ili 98,2%; crni bor 5.103 m³ ili 1,7% i munika 402 m³ ili 0,1%. Visoke šume bukve ovog Parka učestvuju sa 12% po površini, a 21% po zapremini, dok izdanačke šume po zapremini učestvuju sa 74,4%, a po površini 78,8%. Visoke šume bukve nalaze se uglavnom su na prostoru rezervata Konjsko.
Munika
Munika je visokoplaninski četinar koji spada u prilično rijetke drvenenasta biljna vrsta. Raste na krečnjačkoj podlozi. Dostiže visinu do 35 m, sa prsnim prečnikom i preko 2 m, a postiže starost od nekoliko stotina godina. Šume munike u područjima oko Štirovnika i Jezerskog vrha imaju poseban značaj u vegetaciji ovih šumskih pojasa.
Crni bor
Dvoigličavi bor koji može da dostigne visine i preko 50 m, prečnika i do 2 m. Krošnja je jajasta, a u starijoj dobi i na kamenitoj podlozi široko zaobljena ili kišobranasta, gotovo vodoravno zaravnjenog vrha. Kora je debla tamno-siva i izbraždena. U starijoj dobi je duboko raspucala na nepravilne izdužene ploče. Debela je i do 10 cm. Iglice su tvrde, blago povijene, tamno-zelene, 8-15 cm duge, 1.5 - 2 mm debele, Ima korijen sa žilom srčanicom koji prodire između kamenja i čvrsto se veže Na području ovog parka javlja se samo kao kulture, organizovanim pošumljavanjem u prethodnom period.
Zelena ivančica
Leucanthemum chloroticum ili zelena ivančica je endem Balkanskog polustrva, pored Crne Gore registrovana je na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Kod nas je zakonom zaštićena vrsta. Ova višegodišnja margarita je na prostoru Lovćena evidentirana na području Jezerskog vrha i Štirovnika. Javlja se na pašnjačkim kamenjarima i rudinama u pojasu nadmorskih visina između 1400-1800 metara. Cvjeta u junu i julu mjesecu.
Federikova kamenjarka
Saxifraga federici-augusti je endem Balkanskog poluostrva. Sem u Crnoj Gori, evidentirana je u planininskim područjima Srbije, Albanije, Makedonije i Grčke. Najčešće nastanjuje pukotine stijena i krečnjačke kamenjare. Izuzetno je dekorativna. Njena ljepota dolazi do izražaja u sivilu kamena, kada joj se otvore cvijetovi izrazite bordo boje. U Crnoj Gori je, kao rijetka, stavljena na listu zakonom zaštićenih vrsta.
Divlje orhideje
Divlje orhideje su su biljne vrste, koje svojom ljepotom privlače veliku pažnju posjetilaca. Na području NP nastanjuju različite staništa, na livadama, kamenjarima i u šumama. Zastupljene su sa brojnim vrstama, koje se smjenjuju tokom proljećnih mjeseci. Sve orhideje, koje prirodno rastu u Crnoj Gori, su zaštićene na nacionalnom nivou, kao rijetke i ugrožene biljke. Sve se nalaze na listi CITES konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune, koja ima za cilj da zabranom ili ograničavanjem trgovine, štiti biodiverzitet područja. Kao vrste značajne za Evropu, sve se na laze na IUCN crvenoj listi ugroženih vrsta. Anacamptis pyramidalis i Himantoglossum caprinum su orhideje koje se nalaze i na listi Direktive o staništima i listi Bernske konvencije, radi zaštite njihovih populacija i staništa na međunarodnom nivou