BIOLOGIJA
Rupicapra rupicapra - divokoza
Divokoza je najkarakterističniji sisar visokoplaninskih pašnjaka i kamenjara koja pripada porodici goveda (Bovidae) i u Crnoj Gori je najbrojnija u nacionalnom parku Durmitor.
Ekologija i ponašanje:
Dnevna je životinja, koja ima svoj specifičan ritam života i način uzimanja hrane. Hranu uzima relativno kratko vrijeme koju dugo u miru preživa.
Ženke žive sa mladuncima i mlađim mužjacima u krdima. Odrasli mužjaci su izdvojeni i žive pojedinačno, krdu prilaze samo u vrijeme parenja. Mužjaci moraju da dostignu potpunu fizičku zrelost kako bi se mogli boriti za ženku. Polnu zrelost divokoze dostižu u trećoj godini. Divokoze vole mir i napuštaju uznemirena staništa. Rogovi rastu svake godine za određenu dužinu i nikada ne otpadaju. Starost jedinke možemo odrediti brojem godova na rogu koji su izraženi. Balkanska divokoza je autohtona(izvorna) vrsta na planinskom masivu Durmitora.
Uznemiravajući faktori su razvoj turizma, degradacija staništa, lavine i dr. Ukoliko osjete opasnost prave uzbunu za ostale jedinke, glasnim piskom.
Izgled i građa tijela:
Divokozin tjelesni prikaz odaje maksimalnu prilagođenost životu na izrazito teškim terenima. Čvrsta i snažna građa daje joj veliku okretnost, gipkost, elastičnost i gracioznost pokreta . Ljetnja dlaka je svijetlo smeđa, pri čemu se od zatiljka duž leđa pruža po prst široka pruga mrko kestenjaste boje. Divokoze dostižu visinu oko 80 cm u ramenom pojasu, prosječne su težine 32 kg za ženke, a za mužjake ona iznosi i do 40 kg. Dužinu tijela koju dostižu je 110-130 cm. Boja krzna varira sezonski, ljetnje krzno je blijedo braon boje, a zimsko je mnogo tamnije.Karakteristična odlika divokoza je njihova crno bijela glava. Bjela linija je karakteristična za čelo, obraze i vratni dio, dok se crna linija pruža od njuške, preko očiju pa sve do ušiju. Ledja su po sredini obrasla dužom dlakom. Papci su crne boje sa ispupčenim tabanom I takav položaj omogućava bolje priljubljivanje uz podlogu i samim time lakše i pouzdanije kretanje po planinskom staništu.
Razmnožavanje:
Parenje divokoza počinje od kraja oktobra i traje do kraja decembra, kad najsnažniji mužjak nastoji otjerati sve potencijalne konkurente i skupiti u krdo što više ženki. Ženka se jari u maju i junu kada rodi jedno, rijetko dva mladunca.
Ishrana:
Hrani se planinskim travama i mladim lišćem grmolikih biljaka, šumskim voćem, aromatičnim planinskim biljkama i mahovinom, zimi pupoljcima i suvim vlasima trave.
Životni vijek:
do 20 godina.
Prirodni neprijatelji:
ris, vuk, suri orao, lisica i kune.
Monitoring:
U NP Durmitor monitoringom je utvrđeno, da se radi o vitalnoj i stabilnoj populaciji koja ima blagi trend rasta.
