Mjehurača

Najbrojnije su tropske vrste. Najčešća staništa su im bare i tresave, mesta na kojima je količina hranljivih materija niska ili teško dostupna. Imaju hlorofil i sposobne su da procesom fotosinteze obezbjeđuju energiju neophodnu za obavljanje životnih funkcija.

Hranljive materije, koje ne mogu dobiti iz supstrata (najčešće su to nitrati), nadoknađuju hraneći se insektima i drugim sitnim beskičmenjacima. Love ih uz pomoć specijalizovanih „klopki“ - listova koji su se tokom evolucije prilagodili, izgledom i funkcijom, da aktivno ili pasivno hvataju, a potom i razgrađuju uhvaćeni plijen.

Mjehurača (Utricularia vulgaris) pripada  familiji Lentibulariaceae,  najbrojnijoj među karnivornim biljakama. Nastanjuje plitke sporotekuće i stajaće vode Evrope i Azije.

Biljke mesojedi u Crnoj Gori

U flori Crne Gore postoje 4 karnivorne vrste: balkanska debeljača - Pinguicula balcanica, debeljača - Pinguicula hirtiflora, mjehurača - Utricularia vulgaris i mala mjehurača - Utricularia minor.

Mjehurača - Utricularia vulgaris

Mjehurača je jedina biljka mesojed u flori Skadarskog jezera. Reliktna je vrsta, iz doba tercijera. Prvi put je otkrivena 1969. godine u priobalnoj zoni i barama između Vranjine i Virpazara. Istraživanja tokom 2014. godiune pokazala su da je ova vrsta brojna i na drugim lokalitetima, unutar mnogobrojnih zaliva i uvala duž južne i sjeverne obale Skadarskog jezera.

Opis biljke

Mjehurača je višegodišnja submerzna biljka, bez korijena, sa listovima potopljenim u vodi. Iznad vode izdižu se dvopolni cvjetovi, zlatno žute boje, grupisani u cvasti. Dostiže dužinu i preko 0,5 m. Svi listovi su međusobno jednaki (homomorfni), višestruko končasto dijeljeni, sa mnoštvom mješkova za hvatanje sitnih beskičmenjaka. Mladi mješkovi su zeleni i providni. Vremenom tamne, dobijajući crnu boju. Biljka razvija i vegetativne organe – turione, koji tokom zime miruju na dnu jezera, gdje je voda toplija. Ostali djelovi biljke odumiru. Iz turiona, s proljeća, mogu nastati nove jedinke.

Staništa

U vodama Skadarskog jezera, mjehurača nalazi optimalne ekološke uslove u pličacima unutar zajednica bijelog i žutog lokvanja, na muljevitoj podlozi u uslovima vrlo izražene anaerobne razgradnje (eutrofna sredina). S povećanjem dubine mijenjaju se uslovi staništa i njena brojnost opada.

Adaptacija - mjehurovi za hvatanje

Posjeduje na hiljade sitnih (2-3 mm) mješkova za hvatanje još sitnijih beskičmenjaka, kao što su razni insekti,  vodene bube (Daphnia), larve komarca.
Kada, npr. vodena buva dotakne „okidač“ dlake na mješku, on se otvara oslobađajući vakum, koji usisava žrtvu. Miješak se zatvara i unutar njega luče se enzimi koji razgrađuju ulovljeni plijen, do jedinjenja koja apsorbuje – hrani se. Ponovo se stvara negativan pritisak u miješku, spljošten je i spreman za novi plijen.

Zanimljivost

Mjehurovi Utrikularije vulgaris su najbrža prirodna zamka, jer se cio proces hvatanja plijena dešava za samo 15-20 milisekundi.

Zaštita

Nalazi se na Evropskoj crvenoj listi ugroženih vrsta. Njena staništa su na području Evrope sve ređa, zbog čega su uvrštena (na osnovu Bernske konvencije i Habitat direktive) u evropsku mrežu habitata (staništa) od velike ekološke važnosti. U Crnoj Gori se, zajedno sa preostale tri karnivorne vrste, nalazi na Listi zakonom zaštićenih biljaka.
Ovogodišnja istraživanja su pokazala da je Utricularija vulgaris u vodama Skadarskog jezera i brojna i neugrožena.